Wednesday 30 March 2016

Jedno neobicno iskustvo

Uvesti internet u Nemackoj je jedno od najuvrnutijih iskustava koje sam imao ovde.
Moj put za internetom je poceo onog dana kada sam i dosao - pre skoro dva meseca. I taj put jos uvek traje.
Najpre sam se posavetovao sa prijateljima iz Nemacke, koji su ovde vec duze, sta i kako da radim, koji operater, koje tarife imaju, postoje li neke cake, i tako dalje. I svi su mi rekli neku svoju pricu, svako razlicitu, i svelo se na to da izaberem ili Vodafone, ili O2 operatera. Ali, svakako, posto nisam mogao da uzmem u tom privremenom smestaju gde sam bio, morao sam svakako cekati da prvo iznajmim stan, i da onda to zavrsim. I cekao sam, i kada sam nakon skoro mesec dana nasao stan, dva dana pred useljenje odem na sajt vodafona i narucim internet. Sve tamo lepo popunim, i vreme pocinje da tece. Nakon par dana, stize mi mail da nisam pronadjen na toj aderesi. Da je paket stigao, ali i da se vratio. A uradio sam ono sto treba: 3 dana pre useljenje, jedan dan pre nego sto sam narucio internet, zalepio sam svoje ime i prezime na postansko sanduce i na interfon. Cak i pre nego sto sam se uselio. Dakle, nije moja greska.
Sledece sto sam uradio, odem u poslovnicu, koja se nalazi na 200m od moje firme, utrosim pauzu za rucak kako bih objasnio situaciju. Nisu mogli da urade nista drugo nego da cekaju dva-tri dana, pa tek onda da dodjem opet da mi naprave novi ugovor. I uradim tako. Posle tri dana, dodjem da napravimo ugovor. Napravismo mi ugovor, i rekose mi da treba da prodje od 5-8 dana. Medjutim, posto u to vreme nisam planirao da budem u stanu, pitam ih da li moze kasnije, i da li moze da se zakaze da ekipa dodje tacno odredjenog datuma, malo kasnije. Rekose da moze, da nije problem. Zakazemo za taj datum, dodje taj datum, i ja kao siroce, ceo dan presedeh u kuci, cekajuci Godoa....i docekah ga, kao i u istoimenoj pripovetci. Sutradan odem opet u poslovnicu da pitam o cemu se radi, zasto nisu dosli, kad mi rekose da imam neki stari ugovor i da to mora da se prvo prekine. Pa kakav stari ugovor, pobogu, ja jedan obican potpisao? Ne mogu da verujem. A ovaj lik sto radi tamo, tj. njih trojica, kao da su sa grane pali - niko ne ume da mi objasni o cemu se radi. Napomena: razumem i Nemacki i Engleski, tako da nije do nesporazuma u jeziku, vec se radi o tome da oni ne znaju kako funkcionise njihov sopstveni sistem. Naravoucenije je da su mi ponistili sve prethodno sto je postojalo, i kreirali novi ugovor. Sada opet treba da cekam 5-8 dana.
Proci ce vise od dva meseca od mog dolaska ovde, proci ce vise od mesec dana kako sam prvi put pokrenuo proceduru za uvodjenje interneta, a ja jos uvek necu imati internet u stanu. Poredjenja radi, u Srbiji  internet resava, u najgorem slucaju, za 7 dana.
Da li je moguce, da u najjacoj zemlji Evrope coveku treba vise od mesec dana da uvede jebeni internet u stan? Da li je moguce da ti Nemci ipak, osim sto su strokavi, nisu bas nesto preterano sposobni i organizovani? Da mogu tako da posluju?
Da, moguce je. Ne bih da ispadne da samo nalazim mane ovde, ali cilj mi je da, na osnovu licnog iskustva, prenesem svima iz Srbije koji bi da okusaju svoju srecu ovde, da znaju sta ih ceka - da znaju realno stanje, a ne da se zanose da ovde svima cvetaju ruze, karanfili ili marihuana - ko vec sta voli. I da je svako pivo dobro. Nije. Ima dobrih, ima i losih, kao i svuda.
Sledeci post ce biti, nadam se, napisan od kuce, a ne krisom na poslu (gde je zabranjeno koriscenje interneta u privatne svrhe, ali ko ih jebe).
Do pisanja.

1 comment: